Peripatos
30.05.2006., utorak
evo ga...
Da ne bi bilo da su ovdje samo nostalgične riječi i žaljenje za minulim danima, vraćam se malo staroj šabloni... pa ovo ih opet za vas par citata... Kako znate da neprekinuti napredak znanosti neće primorati znanstvenike... da zaključe da život, a ne materija postoji oduvijek?... Kako znate da za 10 000 godina nećemo smatrati da je materija nastala iz života? Louis Pateur Vjerovati u filozofiju znači ne dozvoliti strahu da na bilo koji način zaguši sposobnost mišljenja. Max Horkheimer Početak i kraj svake filozofije jest sloboda. Schelling Filozof di bi bio dostojan poštovanja treba propovijedati primjerom. Nietzsche Do čitanja... |
25.05.2006., četvrtak
ah da...
I tako je jučer u točno 18:35 zazvonilo zadnje zvono za kraj sata mog srednjoškolskog obrazovanja.... prigodno: kad se sjetim, suza krene, onako od sebe sama...... al nek se zato zna, poslije smo na Prljavcima bili zakon, fakat najbolji.... |
11.05.2006., četvrtak
Wake up!
Ni jedan čovjek nije Otok, sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odonese Grudu zemlje - Europe je manje, kao da je odnjelo kakav Rt, Posjed tvog prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanjuje mene, jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; I zato ne pitaj kome zvono zvoni; TEBI ZVONI! John Done |
10.05.2006., srijeda
Post
Smatra se da su svi živi organizmi na Zemlji nastali od zajedničkog, tj. Univerzalnog pretka nazvanog progenot,te su se iz njega zbog različitih mutacija i modifikacija razvile i različite vrste. Po toj teoriji svi mi smo u biti isti, ovisno o našem stupnju razvoja i položaja u hranidbenom lancu,jedna vrsta postaje dominantna dok se druge njoj pokoravaju. Nije li zastrašujuća činjenica da je upravo čovjek na vrhu i da je on odgovoran za sudbinu čitavog svijeta. Čovjek je nestabilno biće, svatko ima svoje strahove, strepnje, želje i snove koji se bitno razlikuju od ostalih. Postavlja se pitanje kako uskladiti sve to da bi svijet normalno funkcionirao? Pogledajmo kakav je današnji svijet: većina država ima demokratski politički sustav gdje većina izabire pojedinca koji im je najsličniji da ih predstavlja. Često postavljamo pitanje zašto je toliko političkih stranaka u našoj zemlji. Nije li moguće da je to zbog toga jer ima previše različitih ideja za rješavanje našeg (nezavidnog) stanja u zemlji?…. I naša karikatura od predsjednika, mislim dajte molim vas, Mesić je više u posjetima stranim zemljama nego u svojoj vlastitoj, i onda se čudimo kad se pojavi neka nova kriza. Državni vrh nam je dezorganiziran, nepoželjan i neomiljen među ljudima. Ljudi su oduvijek trebali snažnog vođu da ih povede u novo doba prosperiteta. Tijekom povijesti imamo razne primjere: Cezar, Aleksandar Veliki, Napoleon, J.B.Tito svi su oni poboljšali stanje u svojim zemljama. Problem je bio taj da su i oni, pošto su ljudi, postali pohlepni i nisu više mislili na dobrobit svog naroda nego na svoju vlastitu korist i njihova pohlepa bijaše uzrok njihove propasti. Sve dok je čovjek fokusiran na svoje, vlastito, na onaj iskonski nagon za očuvanje samoga sebe, (naše životinjsko nasljeđe) tako dugo će stanje u svijetu biti takvo kakvo jest. Sve dok se ne pojavi netko tko će biti toliko neiskvaren da će gledati samo na opće dobro, a ne na svoju dobit. Možda i mi možemo nešto učiniti. Kao pojedinci smo slabi i možemo malo toga učiniti,ali ako se skupimo u masu moćni smo i možemo napraviti neke promjene. Šteta je da će ovaj post biti pročitan, biti će malo razmišljanja o svemu i nakon toga zaboravljen kao i masa postova prije ovog. |
03.05.2006., srijeda
Povratak
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje. Još bi nam mogla desiti se ljubav Desiti-velim, Ali ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim. U moru života što vječito kipi, što vječito hlapi, Stvaraju se opet, sastaju se opet Možda iste kapi - I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem Jedna vječnost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naći Neka ista usta. Možda ćeš se jednom uveče pojavit Prekrasna, u plavom, Ne sluteći da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja, koji pišem srcem punim tebe Ove čudne rime, Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, Niti tvoje ime! Pa ako i duša u tome trenutku Svoje uho napne, Sigurnim će glasom zaglušiti razum Sve što slutnja šapne; Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom Pogledat ko stranci, Bez imalo svijesti koliko nas vežu Neki stari lanci No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće Ko sunce u krugu, I nosi nam opet ono što je bilo: I radost, i tugu. I sinut će oči, naći će se ruke, A srca se dići - I slijepi za stope bivšega života Njima ćemo ići ________________ ________________ Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje. Još bi nam mogla desiti se ljubav Desiti-velim, Ali ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim. D.Cesarić for Vulkanac |
02.05.2006., utorak
Evo onak malo....
Far too many people are looking for the right person, instead of trying to be the right person. Gloria Seinem You may only be a person in this world, but for saomeone you are the world. G.G. Marquez Nije se teško zaljubiti, nego je to teško reći. Alfred de Musset The worst way to miss someone is to be seated by his side and know you´ll never have him. G.G. Marquez No person deserves your tears, and who deserves them won`t make you cry. G.G. Marquez |
01.05.2006., ponedjeljak
Sakriveni bol
Netko sa svojim bolom ide Ko s otkritom ranom:svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi I ne da mu prijeću u suze i riječi. Rad`je ga skriva i tvrdo ga zgusne U jednu crtu na kraju usne. Zadršće, zadršće u njoj kadikad, Ali u riječi se ne javi nikad. Duša ga u se povuče i smjesti Na svoje dno: ko more kamen U njega bačen. More ga prima Dnom, da ga nikad ne izbaci plima. D. Cesarić |
30.04.2006., nedjelja
|
pozzz
Always look on the bright side of life... tu tu tu tu... always look on the bright side of life.... la la la la la... na na nanana.,.. |
26.04.2006., srijeda
Zdrav razum
Najprije da se ispričam zbog prošlog depresivnog posta, nemam blage kaj me je šupilo... Nego bila ja malo ovak na blogovima i naišla na jedan koji govori o nacizmu. Tip fakat piše kak bi se reklo: Sine ira et studio. tj. nepristrano, objektivno. Nemojte sad krivo shvatiti ovu moju izjavu, ali Hitler mora da je bio jako inteligentna i karizmatična osoba. Naime nije lako tak obmanuti na milijune ljudi, budimo realni nije lako obmanuti jednu osobu, a kamoli cijelu naciju. Zanima me što je to on imao "u sebi" da mu je to pošlo za rukom?... Jesu li se ljudima sviđali njegovi brkovi, da li su voljeli hladan osjećaj njegove pljuvačke kad se čovjek zapričao( on je naime veoma pljuvao za vrijeme svojih govora)?... Ne znam, osobno za mene će to ostati enigma. Znam ljudi su povodljivi i kada su u masi još povodljiviji, ali zar se ne bi trebao negdje između masovnih ubijanja i konc. logora uključiti pojedinčev zdrav razum i reći: Čekaj malo, dal je ovo normalno?.. halo Kao što rekoh bili su svi pod utjecajem mase, ok kužila bih to da su arijevci funkcionirali kao borg sa kolektivnom sviješću,ali nisu! Bili su to obični ljudi kao i židovi i slaveni i romi.. a pošto su bili normalni ljudi sa ( ajd recimo to tako ) normalnim mozgom, mogli su za sebe zaključivati, vjerojatno i jesu. Pošto jesu,slijedili su Hitlera... hmmm da.... |